|
U Japanu su prije
dvadesetak godina poslovni ljudi otkrili neobican nacin
zabave. Umjesto da nakon iscrpljujuceg radnog dana zavrse
doma ispred televizora, poceli su odlaziti u barove gdje su,
pored pica, uzivali u pjevanju popularnih pjesama uz
instrumentalnu pratnju. Tako su nastale
karaoke(japanska
slozenica od dvije kratice: rijeci
karappo - sto znaci prazan i rijeci
okesutura - sto je
orkestar). Vrlo brzo su instrumentalnu pratnju zamijenili
tonski zapisi popularnih pjesama bez snimljenih vokala, a
pjevaci-amateri su, kao pomoc, imali na raspolaganju rijeci
pjesama u tiskanom obliku.
Novi nacin zabave se vrlo
brzo prosirio cijelim Japanom, a Japanci ne bi bili Japanci
da nisu odmah smislili i uredjaje koji su objedinili
instrumentalnu pratnju i rijeci pjesama. U pocetku su to
bile pazljivo snimljene video vrpce. Na taj nacin je pjevacu
znatno olaksan nastup, jer je slog teksta koji upravo treba
biti otpjevan bio snimljen nekom istaknutom bojom. Kako
kvaliteta tona na video vrpci nije zadovoljavajuca, polako
su nastajali profesionalni karaoke uredjaji: velike i skupe
crne kutije "tajanstvenog" sadrzaja na koje su se
prikljucivali televizijski ekrani (vidljivi kako pjevacima
tako i slusateljima) i zvucnici.
Pocetkom
devedesetih, velike crne kutije se u velikom broju
doseljavaju i u Zapadnu Europu. Gotovo svaki bolji
disko-klub pocinje imati dio veceri posvecen karaokama, gdje
zainteresirani posjetitelji vec na ulazu mogu dobiti popis
od nekoliko stotina popularnih pjesama za koje postoji
karaoke "podrska", a njih nekolicina tijekom veceri okusa
srecu i pred publikom. Nastupi se u pravilu honoriraju (par
stotina maraka najboljem pjevacu, ali i prikladan poklon
najgorem!) sto daje dobar motiv posjetiocima za nastup.
Paralelno s tim, osnivaju se posebni karaoke-klubovi, gdje
se odrzavaju razna natjecanja, a pobjednici dobivaju nemale
nagrade. Karaoke se sele i na televiziju (ako vec niste,
pogledajte zabavnu emisiju "Karaoke SHOW"
na Federalnoj televiziji,
nedeljom oko 21.00).
Sredinom
devedesetih karaoke postaju obiteljska zabava. Tehnoloske
inovacije: laserski disk (disk velicine 12",
namijenjen reprodukciji filmova s CD kvalitetom zvuka),
video disk(disk standardne velicine od 5", ali s video
zapisom), i CD+G (Compact Disc plus Graphics sto je
dio CD+I ekstenzije, standardne velicine od 5") postale su
medij i za karaoke zapise.
Veliki
proizvodjaci (SONY, PIONEER, HITACHI i ostali) nude vec za
oko 300$ CD+G uredjaje s video izlazom za TV (uredjaji mogu
sluziti i za sviranje obicnih CD-ova) s raznim funkcijama i
dodacima za ljubitelje karaoka: prikljucak za jedan ili
dva mikrofona, prihvat i do desetak diskova s ciklickom
izmjenom, digitalni echo, auto-pause funkcija, daljinski
upravljac, memoriranje i kreiranje albuma, pa cak i
ugradjeni kazetofon za snimanje izvodjacevog nastupa. Na
trzistu se pojavljuju i neobicni uredjaji tzv.
vokal-eliminatori, ciji proizvodjaci tvrde da stereo glazbu
iz bilo kog izvora (CD, kazeta, radio i TV) pretvaraju u
pozadinsku glazbu bez vokala s, vjerovali ili ne, studijskom
kvalitetom.
S druge strane, glazbene
kuce nude desetke tisuca karaoke naslova najcesce na CD+G
mediju (jedan CD+G sadrzi od 4 do 20 naslova i kosta oko
20$). Dodatno, postoje i knjige indikativnih naslova:
Steknite sigurnost u karaokama, Trikovi i tajne pjevanja itd.
Sve u svemu procjenjuje se da je svjetski karaoke biznis
godisnje "tezak" oko 5 G$ |
MirzetOnline
Muzika
Mobiteli
Zanimljivosti
Stripovi
Za webmastere
