|
Prevozno sredstvo s točkovima, velikodušnije
"automobil".
Iako predvidjen za prevoz omanjih putnika na kratkim
relacijama, "Fićom" su citave familije (sa koferima, strinama i loncem
punjenih paprika za usput) putovale u posjetu rodjacima na drugi kraj
zemlje.
Kupovina "Fiće" je 60-ih godina bio dogadaj ravan rodenju
ili smrtnom slucaju u porodici. Inicijacija novog "Fiće" vrsila se tako
sto bi vlasnik ukrcao nevjerovatnu kolicinu odusevljene susjedske djece i
provozao ih po kraju. Zatim bi pristupio sljdecem obredu:1. ritualno
pranje; 2. pazljivo namjestanje naljepnice "YU"; 3. ukrasavanje enterijera
minijaturnim kopackama ili bokserskim rukavicama.
U meduvremenu bi
drugarica sasila zastitnu ceradu, na kojoj bi vlasnik striclom izvukao
registarski broj sa obe strane, napred, nazad i - za svaki slucaj - na
krovu. I taman kada su vozaci "Fića" zakljucili da su postigli sve što su
mogli i da je zivot lijep, pojavljuje se Zastava 1300. Vlasnici ovih
drumskih zvijeri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sedista (za
"Fiću" ih niko nije pravio). Najcjenjenije su bile one od vjestackog krzna,
na sta su vozaci "Fiće" jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za
volan.
Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih
sjedista Zastave 1300 (kod "Fiće" je nema), na koju su komotno mogla da se
smjeste bar dva ukrasna jastucica (FK
Sarajevo) i pas koji klima glavom.
Pokusaji vozaca "Fiće" da se ovo nivelise dodatnim naljepnicama (tigrovi
koji se sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"), ugradnjom dugackih plasticnih
antena i unutrasnjim retrovizorima "Panoramic", nisu uspeli.
Ipak,
vozaci su do kraja branili svoj integritet, pa makar i "Fića" stradao:
poznat je slucaj penzionisanog zastavnika sa Novog Beograda koji je, sa
prozora, iz rucnog bacaca razneo starijeg maloletnika kad je ovaj pokusao
da mu mazne brisace.
|